четвртак, 25. септембар 2025.

ZAŠTO JE VAŽNO USPOSTAVITI RUTINU KOD DECE?

 ZAŠTO JE VAŽNO USPOSTAVITI RUTINU KOD DECE?

  • RUTINE 
    Stvara osećaj sigurnosti
     – Deca se osećaju bezbednije kada znaju šta mogu da očekuju tokom dana.

    Pomaže u razvoju samodiscipline – Redovni obroci, spavanje i vreme za igru uče decu organizaciji i samokontroli.

    Olakšava prelazak kroz promene – Kada postoji rutina, deca lakše podnose stresne situacije poput polaska u školu, selidbe ili dolaska nove bebe.

    Podstiče nezavisnost – Kada znaju šta sledi, deca postaju samostalnija u izvršavanju svakodnevnih zadataka.

    Unapređuje ponašanje – Rutina smanjuje haos i frustraciju, što često dovodi do manje izliva besa i bolje saradnje.

     

        Za malu decu (1–3 godine):

     

    o   Jasni signali i ponavljanje: Koristi iste reči i radnje za početak obroka, kupanja, spavanja itd.

    o   Jednostavna rutina: Npr. doručak – igra – užina – spavanje – šetnja – večera – kupanje – pričica – spavanje.

    o   Vizuelna podrška: Slikoviti rasporedi pomažu deci da razumeju redosled aktivnosti.

    o   Mnogo strpljenja: Mala deca se lako odvlače – nežno ih podseti šta sledi.

     

    o   Za predškolce (3–6 godina):

     

    o   Uključi ih u kreiranje rutine: Daj im mogućnost da biraju između dve opcije (npr. “Hoćeš prvo da opereš zube ili da obučeš pidžamu?”).

    o   Doslednost je ključ: Isti raspored tokom radne nedelje i vikenda pomaže u stabilnosti.

    o   Igraj se s rutinom: Kroz pesme, tajmere ili zadatke “u trajanju jedne pesme” rutina postaje zabavna.

     

    o   Za mlađu školsku decu (6–10 godina):

     

    o   Tabela sa zadacima: Korisna je rutina za domaći, obaveze u kući, slobodno vreme.

    o   Dogovori pravila oko ekrana i spavanja: Jasne granice i vremenska ograničenja pomažu u samodisciplini.

    o   Pohvali trud: Ne nagrađuj samo rezultate, već i trud u pridržavanju rutine.

     

     Rutina u detinjstvu nije samo niz ponavljajućih aktivnosti – ona predstavlja temelj sigurnosti, samopouzdanja i emocionalne stabilnosti. Kada deca znaju šta mogu da očekuju u toku dana, razvijaju osećaj kontrole nad svojim okruženjem, što im pomaže da lakše savladaju stresne situacije i promene u životu, poput polaska u školu ili dolaska nove bebe. Redovni obroci, vreme za igru, spavanje i druge svakodnevne aktivnosti ne samo da usmeravaju dan, već uče decu organizaciji, odgovornosti i samodisciplini, podstičući njihovu nezavisnost i samostalnost. Za najmlađe, jasnoća, doslednost i vizuelni podsetnici čine rutinu predvidljivom i umirujućom, dok kod predškolaca uključivanje u kreiranje dnevnog rasporeda razvija osećaj participacije i odgovornosti. Kod starije dece, rutine pomažu u upravljanju obavezama, slobodnim vremenom i tehnologijom, istovremeno nagrađujući trud, a ne samo rezultate. Sve u svemu, rutina je moćan alat koji deci pruža stabilnost, emocionalnu otpornost i osećaj da mogu oblikovati sopstveni dan, dok roditeljima omogućava da svakodnevne izazove učine predvidljivijim i harmoničnijim. Ona je zapravo tihi vodič kroz svet, učeći decu kako da balansiraju između slobode i odgovornosti, igre i obaveza, sigurnosti i istraživanja.


  •  Pripremila:Gordana Maksimović - Master logoped

  • субота, 26. јул 2025.

    Kako prepoznati da li je dete zaista spremno za školu?

     



    Spremnost za školu nije samo pitanje da li dete zna slova i broje. To je složena kombinacija emocionalne, socijalne, fizičke i kognitivne zrelosti.

    Znakovi da je dete spremno za školu:

    • Može da se odvoji od roditelja bez prevelike uznemirenosti.

    • Razume i prati jednostavne upute (2-3 koraka).

    • Ima osnovne veštine samostalnosti (oblačenje, korišćenje toaleta, pakovanje rančića).

    • Pokazuje radoznalost i interesovanje za učenje kroz igru.

    • Ume da komunicira sa vršnjacima i rešava jednostavne konflikte.


    Koje veštine su važnije od brojanja i pisanja imena?

    Predškolske veštine koje su ključne za uspešan početak školovanja su:

    • Samoregulacija: Može da sačeka red i da se smiri posle uzbuđenja.

    • Fina motorika: Koristi makazice, drži olovku pravilno, boji unutar linije.

    • Socijalne veštine: Deli, pregovara, zna kada da se javi.

    • Razumevanje vremena i rutine: Razume redosled aktivnosti (npr. prvo doručak, pa vrtić).

    • Govorne veštine: Izražava svoje potrebe, prepričava događaje, pažljivo sluša druge.


    Kako razvijati ove veštine kroz igru i svakodnevne aktivnosti?

    Sve ove važne veštine možete razvijati kod kuće, bez ikakvih radnih sveski. Evo nekoliko jednostavnih načina:

    • Pomoć u kuhinji: Brojanje kašika brašna, pravljenje sendviča, pranje voća — razvija pažnju, logiku i finu motoriku.

    • Igre uloga: Igrajte “prodavnicu”, “školu” ili “kuvara” — vežba komunikaciju i emocionalne veštine.

    • Igre sa pravilima: “Čoveče ne ljuti se”, slagalice — uče čekanje na red, planiranje i strpljenje.

    • Crtanje, bojenje i plastelin: Jačaju mišiće šake, pažnju i kreativnost.


    Zašto crtanje i bojenje znače više od bubanja slova?

    Crtanje pomaže razvoju:

    • Fine motorike — priprema ruku za pisanje.

    • Izražavanja emocija kroz boje i oblike.

    • Pažnje, koncentracije i strpljenja.

    • Pozitivnog stava prema učenju i kreativnom izražavanju.


    Kako psihološki pripremiti dete i ojačati mu samopouzdanje?

    • Pričajte pozitivno o školi — čitajte priče o školarcima i posetite školu zajedno.

    • Ne upoređujte dete sa drugima — svako dete ima svoj tempo razvoja.

    • Hvalite trud, a ne samo rezultat — na primer: „Baš si se potrudio da isečeš to sam“ umesto samo „Bravo!“


    Kada i kako uvesti školsku rutinu bez stresa?

    Idealno je da rutinu uvedete dva meseca pre polaska u školu, postepeno i sa strpljenjem:

    • Buđenje i spremanje u isto vreme svakog dana.

    • Vreme za užinu, učenje kroz igru i odmor.

    • Večernja rutina sa čitanjem i gašenjem svetla u isto vreme.

    Rutina daje detetu osećaj sigurnosti i predvidivosti, što značajno smanjuje anksioznost.


    Zaključak: Spremnost za školu je mnogo više od znanja slova i brojeva. Fokusirajte se na razvoj emocionalnih, socijalnih i motoričkih veština kroz svakodnevne aktivnosti i igru, i tako pripremite svoje dete za uspešan i srećan početak školovanja!



                                                                                Pripremila:Gordana Maksimović - Master logoped

    Zašto je čitanje DECI danas važnije nego ikada?

     


                                      





    U svetu u kome deca satima provode vreme gledajući TikTok, YouTube ili igrajući igrice, sve se više gube ne samo sposobnost pažnje, već i dubina razumevanja i koncentracije. Deca teško mogu da slušaju priču dužu od 5-10 minuta, dok istovremeno mogu sate provesti ispred ekrana.

    Zašto je to problem?
    Jer pažnja je kao mišić — ako se ne vežba, slabi. A čitanje knjiga je jedna od najvažnijih vežbi za razvijanje pažnje, mašte, kritičkog razmišljanja i govora. Čitanje ne samo da pomaže deci da razviju rečnik i govor, već ih uči i strpljenju, povezivanju ideja i postavljanju pitanja o svetu oko sebe.

    Digitalni svet menja njihov mozak — reprogramira ga da traži instant nagrade i površne informacije. To vodi do dece koja su pasivni konzumenti sadržaja, a ne aktivni istraživači znanja.

    Kako pomoći deci da zavole čitanje?
    ➡️ Uključite knjige u svakodnevicu – čitajte zajedno, pričajte o pričama, postavljajte pitanja.
    ➡️ Ograničite vreme provedeno ispred ekrana, posebno pre spavanja.
    ➡️ Podstičite radoznalost i komunikaciju – neka deca postavljaju pitanja, razgovarajte o svemu što ih zanima.
    ➡️ Budite primer – deca uče posmatrajući odrasle, pa ako vide da volite knjige, i oni će želeti da ih otkriju.

    Zajedno možemo pomoći deci da razviju pažnju i kreativnost koja im je potrebna da budu ne samo dobri govornici, već i razmišljajuće, radoznale i samostalne ličnosti.

    📖 Zato, otvori knjigu – otvori vrata mašte i budućnosti! 🌟


                                                           Gordana Maksimovi- Master logoped

    понедељак, 12. мај 2025.

    Koje su igre i kako se igrati sa decom?

     



    (Uzrast 3,5 god)

    Igranje sa detetom koje ima 3,5 godine, a još ne govori, može biti vrlo korisno za podsticanje govora i socijalnih veština. Ključ je u korišćenju neverbalne komunikacije, oponašanja i jednostavnih igara koje podstiču interakciju. Evo nekoliko predloga:

    1. Igre oponašanja (imitacije)

    • Oponašajte zvuke životinja: npr. „Muuu“, „Av-av“, „Mjau“.

    • Pravite jednostavne pokrete i gestove koje dete može da ponovi (pljeskanje, mahanje, tapšanje).

    • Koristite lutke, autiće ili plišane igračke da pokažete radnje: „Auto ide brum-brum“, „Meda spava“.

    2. Igre sa pesmicama i pokretima

    • Pesme poput „Ringe, ringe raja“, „Ide maca oko tebe“ ili „Pada kiša“ sa pokretima podstiču povezivanje ritma, pokreta i jezika.

    3. Igrajte se uloga

    • Koristite kuhinjski set, lekarski pribor, alat itd. – igrajte se „kuvanja“, „lečenja“, „popravke“, pri čemu vi pričate i imenujete stvari: „Sad daj kašiku“, „Pijemo čaj“, „Gde je bol?“.

    4. Razvrstavanje i slaganje

    • Slaganje kocki po bojama, obliku ili veličini uz komentarisanje: „Ova je crvena“, „Velika kocka ide dole“.

    5. Knjige sa slikama

    • Gledajte slikovnice sa jasnim ilustracijama i postavljajte pitanja čak i ako dete ne odgovara: „Gde je maca?“, „Ko vozi auto?“ – pokazujte vi, pa pustite dete da pokazuje.

    6. Muzika i ritam

    • Pustite dečije pesmice i zajedno pevajte, plešite ili koristite instrumente (zvečke, bubnjevi). Ritmičke aktivnosti mogu pomoći govornoj produkciji.

    7. Baloni, mehurići, plastelin

    • Igre koje traže reakciju, ali ne zahtevaju govor – npr. vi duvate mehuriće i čekate da ih dete puca ili vi pravite oblike od plastelina i imenujete ih.

    Dodatni saveti:

    • Govorite sporije i jasno, jednostavnim rečenicama.

    • Ponavljajte reči i fraze.

    • Neka komunikacija bude zabavna i opuštena – izbegavajte pritisak.

    • Uključite dete u svakodnevne aktivnosti (hranjenje, oblačenje, kupanje) kao priliku za učenje jezika.


      Evo nekoliko konkretnih igara koje možete igrati svakodnevno sa detetom od 3,5 godine koje još ne govori:


      1. „Gde je…?“ igra (skrivanje i pronalaženje)

      Materijal: omiljene igračke, slike životinja ili predmeta.
      Kako se igra:

      • Sakrijte igračku delimično ispod jastuka ili ćebeta i pitajte:
        „Gde je medo?“, zatim ga otkrijte i recite radosno: „Evo ga medo!“

      • Zatim dajte detetu da sakrije i vi pitate.

      Cilj: Razvijanje pažnje, razumevanja i povezivanja reči sa predmetima.


      2. „Daj mi…“ sa stvarnim predmetima

      Materijal: više predmeta (voće, kašika, čarapa, autić, itd.)
      Kako se igra:

      • Stavite 3–4 predmeta ispred deteta.

      • Kažete: „Daj mi kašiku“ – pokažete prvi put.

      • Sledeći put čekajte da dete reaguje.

      • Svaki put pohvalite: „Bravo! To je kašika!“

      Cilj: Razumevanje govora i pasivnog rečnika.


      3. Igre sa mehurićima (balončićima)

      Materijal: sapunica za pravljenje mehurića.
      Kako se igra:

      • Duvajte mehuriće i svaki put recite: „PUF!“, „Pukni!“, „Uhvatimo mehurić!“

      • Pokažite prstom ili pomozite detetu da ih puca.

      Cilj: Stvaranje uzročno-posledičnog učenja i podsticanje imitacije.


      4. „Napravimo supu“ (igra sa posuđem ili plastelinom)

      Materijal: plastično posuđe, plastelin, povrće-igračke.
      Kako se igra:

      • Pravite zajedno „supu“, imenujete sastojke: „Mrkva, krompir, voda“, pravite zvuke „m-m-m“„kljuc-kljuc“ za kuvanje.

      • Pokušajte da dete nahrani lutku.

      Cilj: Podsticanje simboličke igre i učenja reči kroz radnju.


      5. „Završi pesmu“ (i sa pokretima)

      Primer:

      • Pevate pesmu: „Ide maca oko tebe… i traži jedno…“ (stanete i gledate dete da završi gestom ili rečju).

      • Ili: „Pada kiša, pada kiša… a zemlja se…“

      • Ako ne govori – pomozite gestom ili mimikom.

      Cilj: Razvijanje osećaja za ritam, fraze i očekivanje reči.


      6. Pravljenje životinja od plastelina (ili crtanje)

      Materijal: plastelin ili bojice.
      Kako se igra:

      • Pravimo zajedno npr. mačku – i govorimo: „Ovo su uši. Ovo je rep. Mačka kaže mjau.“

      • Imitirajte zvuke.

      Cilj: Povezivanje slika, zvukova i značenja.


      7. Igra sa karticama (ili slikovnicama)

      Materijal: sličice životinja, vozila, hrane (ili knjige sa slikama).
      Kako se igra:

      • Pokažete kartu i kažete: „Ko je ovo?“, a zatim sami odgovorite ako dete ne zna.

      • Postavite pitanja i sami dajte odgovore, podstičući dete da počne da pokazuje ili imituje.